Ministar Kuščević za Sindikalni list: Svjesni smo kako je veliki rizik postojećeg, ali i svih budućih sustava ocjenjivanja upravo ljudski faktor koji utječe na objektivnost i nepristranost ocjenjivanja

  • Slika /slike/2018/12 prosinac/SDLSN/Lovro_Kuscevic_snimio_Damir_Zovko_SDLSN-16-600x430.jpg
  • Slika
  • Slika

Ministar uprave Lovro Kuščević u intervjuu za Sindikalni list otkriva više o reformi državne uprave, broju državnih službenika i namještenika, povjeravanju poslova državne uprave županijama, zakonu o plaćama, ocjenjivanju, medijskoj percepciji javne uprave te o suradnji sa sindkatima. 

2019. godina za državnu upravu počinje turbulentno, s 1. siječnja dolazi do spajanja brojnih agencija i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima s državnim tijelima sukladno zaključku Vlade od 2. kolovoza ove godine. Koliko ljudi je obuhvaćeno ovim „preuzimanjem“ i kako će ih se integrirati u državnu službu s obzirom na različitu razinu plaća u ustanovama agencijskog tipa i državnim tijelima? 

Danas imamo velik broj agencija i drugih tijela sa javnim ovlastima, godinama je taj broj rastao i to se pokazalo kao neracionalno i neučinkovito rješenje. Hrvatska Vlada je na sjednici 2. kolovoza 2018. donijela Zaključak o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravih tijela s javnim ovlastima, njih ukupno 54. Pojedini resori rade zakone kojima se navedeni zaključak provodi u djelo, agencije, zavodi, trgovačka društva, instituti se spajaju, pripajaju, ukidaju, dok je Ministarstvo uprave izradilo Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave koji regulira koja tijela će i na koji način preuzeti obavljanje tih poslova, naravno i službenike, tehničku opremu i sredstva.Plaće službenika koji prelaze ih agencija u ministarstvo će biti usklađene s plaćama u ministarstvu, svi će dobiti rješenja kojima će se regulirati njihov status, i vjerujem kako će ovaj proces rezultirati kvalitetnijem obavljanjem poslova i uštedama za državni proračun.
 
Često se o državnim službenicima i namještenicima govori samo u kontekstu njihovog ukupnog broja, koji je tek kada se razloži po različitim državnim tijelima ili grupacijama (MUP, pravosuđe, porezni sustav, carina, pravosudna policije, inspekcijske službe i sl.) moguće sagledati kao smislenu cjelinu, a ne aglomerat zaposlenika bez svrhe i razloga postojanja. I s aspekta državne službe kao organizacije broj zaposlenih ne može se sagledavati isključivo kao brojčanu veličinu koju treba smanjiti. Kakvo je Vaše mišljenje o veličini državne uprave, gdje je prostor za racionalizaciju i u kojim segmentima postoji potreba za novim, specifičnim ljudskim potencijalima? 

Kao što ste i sami spomenuli, državni službenici nisu samo klasični „činovnici“, koji rade u uredima, primaju stranke i rješavaju njihove zahtjeve, što je temeljni posao državnih službenika. U državne službenike također spadaju policijski službenici (cca 20.000 policijskih službenika, u što se ubrajaju ne samo policajci, koji su najbrojniji, nego i policijski inspektori i dr. ovlašteni policijski službenici), carinski službenici, službenici Porezne uprave, pravosudni službenici i niz drugih. U samoj državnoj upravi (ministarstva, središnji državni uredi, državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama) nisu tako brojni. Državni službenici obavljaju vrlo odgovorne poslove, mi smo u kontaktu s javnom upravom cijeli naš životni vijek, i nužno je dobro međusobno razumijevanje, da postoji ta „simbioza“ između javne uprave i naših sugrađana. Političari su ti koji imaju viziju, usmjeravaju rad, nameću tempo promjena i reformi, realiziraju programe na temelju kojih su dobili povjerenje birača, ali državni službenici su ti sa kojima ciljeve možemo provesti u djelo. Moramo znati da se ništa ne događa samo po sebi, po inerciji jer iza svakog uspjeha stoje tisuće radnih sati ne samo političara već i službenika. Na primjer; ulazak Republike Hrvatske u EU, NATO, izgradnja Pelješkog mosta su političke odluke, no realizacija tih odluka ne bi bila moguća bez velikog angažmana naših službenika. Nije uvijek broj zaposlenih problem, važniji je doprinos koji službenik daje, način na koji pristupa poslu i rješava predmete. Često kažem službenicima kojima sam nadređen, a upravljao sam sustavima na svim razinama od općine do ministarstva, da svakom predmetu pristupe kao da je podnositelj zahtjeva njihovo dijete ili njihova tvrtka. Naravno da razmišljamo o podizanju kvalitete poslovnih procesa i kompetencija službenika kako bi stvorili modernu i učinkovitu javnu upravu, a kao najveći problem vidim još uvijek prisutno socijalističko nasljeđe i pristup poslu kod određenog dijela službenika. 

Novi Zakon o sustavu državne uprave poslove državne uprave koje danas obavljaju Uredi državne uprave u županijama povjerava županijama. Radi se o složenom paralelnom procesu koji obuhvaća izmjene brojnih propisa i transfer oko 2500 državnih službenika i namještenika u jedinice područne (regionalne) samouprave. U medijima se u tom kontekstu spominju otkazi, ali i stimulativne otpremnine kojima bi trebalo biti obuhvaćeno oko 500 zaposlenih. Što će se stvarno dogoditi i trebaju li zaposlenici Ureda državne uprave strahovati za svoju budućnost?

Nikada nisam govorio o otkazima, niti će ih biti i žalosno je da se dio medija i sugrađana raduje isključivo tuđoj nevolji, a otkaz to svakako jest. Radi se o vrlo važnom reformskom procesu kojim obavljanje djela državnih poslova koji danas obavljaju Uredi državne uprave prepuštamo županijama. Državne službenike i namještenike UDU-a će preuzeti županije, zajedno sa preuzetim poslovima. Paralelno s tim, u razdoblju do donošenja Zakona, izradit ćemo analizu dobne strukture službenika i namještenika, godina rada u državnoj službi, interes za odlazak u mirovinu uz otpremninu, kako bi se, u suradnji s Ministarstvom financija, naravno i sindikatima, pripremio kvalitetan prijedlog. 

Koji će poslovi UDU ostati i nadalje u djelokrugu državne uprave i čiji će zaposlenici biti službenici koji ih obavljaju? 

Zakon još nije dovršen u cijelosti, nastojat ćemo što veći broj poslova prepustiti županijama, no država mora zadržati nadzor nad obavljanjem tih poslova.

Među zaposlenicima postoji bojazan da će ih se nakon nekog vremena županije „riješiti“ kroz izmjene unutarnjeg ustroja i sistematizacije. Postoji li scenarij za takve situacije?

Radi se o odgovornim poslovima čije će obavljanje biti prepušteno županijama, tako da će i županije trebati zaposlenike koji će kvalitetno obavljati svoje poslove. Uvjeren sam kako se niti jedan čelnik tijela neće riješiti dobrih radnika – štoviše dobri radnici će biti prepoznati. Stoga nema razloga za bojazan kako će itko, tko doprinosi sustavu i svoje zadatke izvršava na vrijeme ostati bez posla. 

Vruća tema je i novi zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Za izradu je nadležno Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, a za provedbene akte – uredbe o klasifikaciji i ocjenjivanju Ministarstvo uprave. Kako komentirate ovakvu podjelu nadležnosti? Ne bi li bilo logično da ministarstvo nadležno za službenički sustav bude nositelj ovih aktivnosti? Znači li to da se u budućnosti Ministarstvo uprave može pojaviti kao nositelj izrade novog zakona o radu?

Ova Vlada je zatekla takvu podjelu poslova vezano za izradu novog zakona o plaćama državnih službenika i namještenika i provedbenih propisa toga zakona, jer je isto dogovoreno ranije, i uneseno u Nacionalni program reformi. Međutim, Ministarstvo uprave je aktivno uključeno u postupak izrade novog zakona o plaćama državnih službenika i namještenika putem svojih službenika koji su članovi radne skupine za izradu zakona i izrađujemo dvije bitne uredbe – Uredbu o klasifikaciji radnih mjesta i Uredbu o ocjenjivanju državni službenika i namještenika. Na kraju, manje je važno tko je nositelj izrade bitno je da sva ministarstva kao tim doprinosu da zakon bude dobar. 

Hoće li se zakonom uspostaviti jedinstven sustav plaća i proklamirano načelo jednake plaće za jednak rad i rad jednake vrijednosti, kada se njime, prema posljednoj verziji neće obuhvatiti plaće policijskih službenika, koji čine jednu trećinu ukupnog broja državnih službenika, a posebice s obzirom na činjenicu da se zakon o plaćama u javnim službama, nositelj izrade kojeg je trebalo biti Ministarstvo uprave (!!!), više ne spominje u programskim dokumentima Vlade? Zbog čega je upravo područje državne službe, u kojem jedino Vlada i sama državna tijela zakonima i uredbama uređuju koeficijente i dodatke za uvjete rada i na razini kojeg postoji samo jedan kolektivni ugovor, odabrano kao prvo u kojem treba napraviti „reda“, dok se u javnim službama koeficijenti uređuju instrumentima Vlade, a dodaci na uvjete rada brojnim granskim kolektivnim ugovorima? Neće li se donošenjem zakona o plaćama za područje državne službe samo produbiti jaz između plaća u državnoj i javnim službama?

Revidiranje sustava određivanja plaća u javnoj upravi i javnim službama provodi se u dvije faze. U prvoj fazi koja je u tijeku, radi se na konceptu novog sustava plaća za državne službenike, a u drugoj fazi će se nastaviti sa Zakonom o plaćama za javne službe. U ovom trenutku teško je i nezahvalno prognozirati kakav će biti obuhvat novog zakona o plaćama državnih službenika i namještenika, jer za sada zakonodavni okvir uređenja plaća državnih službenika i namještenika obuhvaća pet različitih sustava, odnosno čine ga glavni rukovodeći državni službenici, državni službenici i namještenici, zaposleni u Poreznoj upravi i carini, službenici u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Ministarstvu obrane (bez djelatnih vojnih osoba) i Ministarstvu unutarnjih poslova. Model novog sustava plaća temelji se na transparentnijoj strukturi razvrstavanja radnih mjesta u upravi u platne razrede u skladu s jasnim jedinstvenim mjerilima za klasifikaciju što će uvesti više reda i značajno smanjiti broj radnih mjesta u državnoj upravi, koja su se razlikovala samo po visini koeficijenta za obračun plaće. Poznato Vam je da provodimo i projekt razvoja kompetencijskog okvira u javnoj upravi, kojim će biti obuhvaćene, osim državne uprave, pravne osobe s javnim ovlastima i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Svrha projekta je da se, uz poslove koji se obavljaju u svim sastavnicama javne uprave, standardiziraju i uvjeti za obavljanje istih ili sličnih poslova istog stupnja obrazovanja, i da se tada na tako uređenim standardnim radnim mjestima i zadanim kompetencijama za njihovo obavljanje, pristupi uređenju plaća u javnoj upravi. Ne mislim da će državni službenici i namještenici biti zakinuti odnosno da će se produbiti jaz u plaćama time što se sada uređuju plaće samo za državne službenike i namještenike, naprotiv. Stimulativnijim i pravednijim sustavom vrednovanja radnih mjesta i nagrađivanjem prema uspješnosti, stvaramo realnu osnovu za privlačenje, ali i zadržavanje stručnih kadrova. Osim toga, zatečeni državni službenici i namještenici zadržavaju pravo na plaću prema dotadašnjim propisima, a vodit će se računa i o odredbi članka 109. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojom je propisano da su ugovorne strane suglasne, ako Vlada Republike Hrvatske sa sindikatom javnih službi ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za državne službenike i namještenike, jednako će se primjenjivati i na državne službenike i namještenike. 

Novi sustav plaća trebao bi individualne plaće uređivati prema rezultatima rada, koji će se izražavati ocjenom. Ima li Ministarstvo uprave, kao nositelj izrade uredbe o ocjenjivanju, rješenja koja će omogućiti objektivno i nepristrano ocjenjivanje i, ako ima, može li se nekoga uopće objektivno ocijeniti u sustavu koji unaprijed određuje koliki će broj službenika i namještenika biti ocijenjen određenim ocjenama?

Svjesni smo problema te kako je veliki rizik postojećeg, ali i svih budućih sustava ocjenjivanja upravo ljudski faktor koji utječe na objektivnost i nepristranost ocjenjivanja. Još je prerano govoriti o gotovim rješenjima koja će omogućiti objektivno i nepristrano ocjenjivanje, jer se na tome tek radi, a nakon toga slijedi i razmatranje predloženih rješenja na međuresornoj radnoj skupini u koju ćemo uključiti i predstavnike sindikata. Moramo biti svjesni da ocjenjivanje u sebi uvijek sadrži određenu dozu subjektivnosti i diskrecije ocjenjivača, ali ne bi smjelo biti proizvoljno i neovisno o ostvarenim rezultatima u radu. Stoga želimo posebno naglasiti i razraditi ulogu neposredno nadređenog službenika kako se ne bi svodila na davanje paušalne ocjene nego na temelju kontinuiranog praćenja prema jasno postavljenim mjerljivim kriterijima i očekivanim rezultatima za svakog službenika. Uloga neposredno nadređenog službenika je vrlo važna, jer je on u samom procesu vođa tima, savjetnik, podrška dok je prvo nadređeni kod predlaganja ocjene. Naravno isto zahtijeva dodatnu edukaciju i pripremu ocjenjivača za tu vrlo zahtjevnu zadaću. Rukovodeći službenici trebaju biti svjesni činjenice da mogu odigrati veliku ulogu u dugoročnom zadržavanju kvalitetnih stručnjaka i motivacije državnih službenika na maksimalan doprinos u obavljanju poslova i zadaća državnog tijela. Ako se ocjenjivanje temelji na mjerljivim kriterijima, na unaprijed postavljenim zadaćama koje službenik treba izvršiti i s kojima je upoznat, tada ne bi trebalo biti dovedeno u pitanje postavljeno ograničenje. Službenik koji je obavio unaprijed dogovorene poslove, postigao je ono što se od njega očekuje. I kako bismo pronašli optimalno rješenje savjetujemo se sa sindikatima kao našim partnerima, akademskom zajednicom, pratimo i praksu u zemljama Europske unije.

Hoće li se voditi računa o tome da najbolje ocjene ne ostanu rezervirane za najviše rangirane službenike, kojima će se uskoro, uz glavne tajnike, pridružiti i ravnatelji, službenike u kabinetima i na poslovima vezanim uz projekte EU, a za ostale što ostane, odnosno postoji li opasnost da blagodati ubrzanog rasta plaća temeljem najviših ocjena uživaju samo oni koji već ionako imaju najviše plaće u državnoj službi, posebice kada se u obzir uzme činjenica da se u višim platnim razredima prelaskom iz jednog u drugi platni stupanj predviđa rast plaće i do 10 postu u odnosu na početni platni razred u kojem je razlika između dva platna stupnja 2 posto?

Prikupili smo praksu zemalja članica EU o tome kako su oni riješili navedene probleme, te se razmatraju mogućnosti najprihvatljivijeg modela, na tragu kalibracije (ujednačavanja) ocjenjivanja u pojedinom državnom tijelu, ali je još prerano govoriti o gotovim rješenjima. Kroz postupak kontrole ocjena od strane kontrolora/povjerenstva, vodit će se računa o ravnomjernoj zastupljenosti ocjena na svim razinama. Također je prerano govoriti o postocima porasta koeficijenata unutra platnih razreda i platnih stupnjeva, jer u postupku izrade zakona o plaćama rade se odgovarajući obračuni i simulacije tako da koeficijenti još nisu „čvrsto“ i u potpunosti definirani. 

Ministar ste koji ne prihvaća da se o državnim službenicima i namještenicima, ali i zaposlenima u javnoj upravi općenito, govori kao u „uhljebima“, što ne znači da niste kritični prema lošoj „izvedbi“ kada su u pitanju zaposleni u državnoj službi. Kako se boriti s paušalnim i sada već uvriježenim epitetima kojima se „časte“ službenici svih vrsta, od „uhljeba“, „parazita“, „glodavaca“ i sličnih? Može li se društvene skupine u kojima je zaposleno 60, 180 ili 240 tisuća građana nazivati pogrdnim imenima, antagonizirati sa zaposlenima u privatnom sektoru i javnošću, a da to ne izazove odgovarajuću reakciju institucija koje vode brigu o njihovim ljudskim pravima? Ako „uhljeba“ i ima, kao i neradnika, nepotizma, klijentelizma i drugih neprihvatljivih pojava u javnoj upravi, trebaju li i oni koji su u javnu službu došli putem natječaja i obavljaju ju odgovorno i profesionalno, na korist građana, biti stigmatizirani? 

U javnosti se često poistovjećuju zaposleni u državnim i javnim službama te zaposleni u javnim poduzećima (trgovačkim društvima). Ne možemo spriječiti da se svi stavljaju u isti koš i generalno nazivaju neprimjerenim izrazima, ali se trebamo boriti protiv neprihvatljivih pojava u javnoj upravi, a javnosti objasniti važnost i odgovornost posla koji se obavlja u javnoj upravi. U sustavu imamo kvalitetne i obrazovane ljudi koji dobro obavljaju posao, ali i one koji taj posao ne obavljaju u skladu sa svim pruženim mogućnostima, od redovitih plaća, povišice plaća, prava na godišnji, regrese…Samo zajedničkim snagama možemo popraviti sustav. 

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH po logici je stvari orijentiran na suradnju s Ministarstvom uprave i njegovi se predstavnici redovito uključuju u radne skupine za izradu zakona i podzakonskih akata koji su u nadležnosti Ministarstva. I ovaj razgovor je dokaz da se sindikati respektiraju kao socijalni partneri i „javnost“ s kojom također treba komunicirati. Hoće li se ta suradnja nastaviti i u novim projektima, poput izrade jedinstvenog službeničkog zakona za državne službenike i namještenike i službenike i namještenike u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi? 

Naravno, vezano uz izradu ovog Zakona već ste pozvani, putem socijalnog partnerstva, da se aktivno uključite u njegovu izradu kao članovi Stručnu radne skupine. Izuzetno cijenimo mišljenja sindikata i vjerujemo u vaše dobre namjere. Bio bih razočaran kad bi sindikati stali iza ljudi koji ne rade svoj posao, uvjeren sam kako je i sindikatima želja napraviti razliku između radnika i neradnika.

Na kraju, što možete poručiti državnim službenicima i namještenicima u novoj godini?

Molim ih da shvate da su tu, kao i mi dužnosnici, kako bismo svi zajedno požrtvovno radili za bolju i napredniju Hrvatsku – Hrvatsku kakvu želimo ostaviti našoj djeci i budućim pokoljenjima. Na kraju svima želim blagoslovljen i čestit Božić, ispunjen mirom i radošću te uspješnu novu 2019. godinu!

Razgovarao: Siniša Kuhar
Fotografije: Damir Zovko / SDLSN
SDLSN: prosinac 2018.

 

 

 

 

 

 




 

Pisane vijesti